Hasan Aga Pećki, često smatran najsilovitijim krajinskim junakom, predstavljao je nepokolebljivi glas Bosne i Bošnjaka u eri osmanske dominacije. Njegova priča isprepletena je s historijskim okolnostima i događajima koji su ne samo oblikovali njegovu sudbinu, već i sudbinu čitave Bosanske Krajine. Unatoč temeljnim promjenama koje su zahvatile Osmansko Carstvo i Bosanski Ejalet, Hasan Aga Pećki ostao je simbol otpora i hrabrosti.
U jednom zapisu iz 1739. godine, priča o susretu krajiških prvaka i sultana u Stambolu neobično je slikovita. Sultanova naredba da svaki prvak donese sa sobom torbu krajiške zemlje, te njihova nepopustljivost kad su se našli na svom tlu, čak i na dalekom istoku, ističe snažnu privrženost Krajišnika svojoj domovini. Takav stav prema autoritetu sultana i bosanskom beglerbegu u Travniku odražavao je ne samo odlučnu narav Krajišnika, već i duboko ukorijenjenu ljubav prema slobodi.
Sa ustanovljenjem kapetanija sredinom XVI vijeka, nametnula se potreba za snažnim liderima koji će zastupati interese Bosne i njenih stanovnika. Hasan Aga Pećki, iako nije imao položaj kapetana, imao je kulu i čardak koji su služili kao mjesto okupljanja krajiških prvaka. U historijskom kontekstu, posebno u periodu od 1739. do 1832. godine, odnos između Osmanskog carstva i Austrije bio je na veoma osetljivom tlu, a Hasan Aga igrao je ključnu ulogu u oblikovanju tih odnosa.
Svjedočanstvo o značaju Hasana Age u izvještaju osmanske Porte, o suzbijanju ustanka Husein kapetana tek nakon što je Hasan Aga uhvaćen, jasno pokazuje koliko je bio uticajan među Bošnjacima Krajine. Njegovo zanimanje bilo je prvenstveno usmjereno ka pravima i interesima Bosne i Bošnjaka, suprotno narativima pojedinih historičara iz Srbije i Hrvatske koji su ga prikazivali kao zulumćara i nasilnika.
Hasan Aga je živio u mjestu Peć, blizu granice sa Austrijom, sve do svoje deportacije u Istanbul 1832. godine, gdje je godinu dana kasnije navodno otrovan. Svojim visokim stasom i izrazitom fizičkom snagom, zajedno s lukavošću i mudrošću, Hasan Aga je stekao poštovanje i podršku ljudi, dovodeći do njegove važne uloge u pokretu Husein kapetana Gradaščevića. Njegova sposobnost da okupi i do 12.000 Krajišnika u otporu prema Osmanlijama i Austrijancima svjedočila je o njegovom liderstvu i utjecaju.
Pogranicni sukobi, posebno u zonama Duvna i Počitelja, bili su stalna prijetnja miru i stabilnosti u regiji. Hasan Aga je bio u centru tih nemira, često upadajući na austrijsko tlo i pružajući utočište austrijskim dezerterima. Austrijske vlasti konstantno su upućivale žalbe.
Hasan-aga Pećki, monumentalna figura u historiji Krajine, odjekuje kroz vreme kao simbol otpora i nepokolebljive odanosti. Njegova priča je priča o časnoj borbi, ljubavi prema domovini i nesalomivom duhu. I kroz činove sile i predaje, Hasan-aga ostaje nepresušan izvor inspiracije za sve koji čuju za njegove podvige.
U eri punoj previranja, gdje su sile oko Bosne i Hercegovine često tugovale nad sudbinom naroda, Hasan-agin lik je sijao kao svetionik nade. Borba za autonomiju Bosne, koju je zajedno predvodio sa Huseinom Gradaščevićem, bila je vrhunac njegove odvažne borbe protiv nepravde koja je bila nanesena njegovom narodu od strane surovih sultanskih odredbi.
Pojedinosti o herojskom padu Pećigrada, kroz kojeg su se Hasan-aga i njegovi hrabri Krajišnici suprotstavili Kara Mahmud Hamdijinoj vojsci, pripovedaju o neumoljivoj snazi i žrtvovanju koji su oblikovali legendu o Hasan-agi. Njegova zatočeništva i kasnija pogibija u dvoru Sultan Mahmuda II služi kao gorak podsetnik na cenu koja često dolazi sa nepokornim duhom.
Međutim, Hasan-agina legenda ne prestaje sa njegovom smrću. Naprotiv, njegov duh ostaje večno uklesan u bajracima i srcima ljudi Krajine. Njegova sablja, na kojoj je bilo ispisano “Ko u Boga vjeruje, sudbine se ne boji”, služi kao stalni podsjetnik na njegov neustrašivi duh i nepokolebljivu vjeru. I bajrak pod kojim se okupio veliki broj Krajišnika, nosi poruke koje su odjekivale kroz vreme, moleći za božansku svjetlost i uputstvo u neizvesnim vremenima.
Dok čitamo natpis sa njegovog bajraka, osjećamo težinu i dubinu Hasan-agine posvećenosti. Molitve upućene za svjetlost istine, čast i božansku milost, odražavaju njegovo duboko duhovno razumijevanje i nepomućenu nameru da služi većem dobru.
U konačnom razmatranju, Hasan-aga Pećki ostaje večni simbol otpora, vere i ljubavi prema domovini. Kroz povijesne časove, njegova priča nastavlja inspirisati naraštaje, podsjećajući nas na neistražene dubine ljudskog duha i nepobjedivu moć zajedničke borbe za pravdu i slobodu. U svakom ehu prošlih bitaka, u svakom šaptu vjetra koji prolazi kroz Krajinske doline, odjekuje imanje Hasan-age Pećkog, hrabrog sina Krajine, koji je nesebično dao sve za svoj narod i svoju veru.
“Ko u Boga vjeruje, sudbine se ne boji”, bio je natpis koji je krasio sablju Hasan-age Pećkog, a istovremeno predstavljao i ratnički princip svih onih koji su se okupili pod njegovim bajrakom.
Šta je stojalo na bajraku Hasan-age Pećkog?
„U ime Allaha Dobročinitelja Milostivog, Počinjem u ime Allaha mog najmilijeg i od Njega tražim uputstvo da me usmjeri na put istine i ono što je tajna na tom putu! Donosim salavat na moga vrijednog i dobrog Poslanika Muhameda a.s. koji je uništio pogrešan put (stranputicu) istinom. Gospodaru moj, kunem Ti se u Tvoje ime: tražim od Uzvišenog imena Tvoga, Gospodaru, podari mi Tvojim nurom (svjetlošću), udijeli mi čast u molbi prema Tebi i život moga srca okruži Tvojim nurom, hvala pripada Tebi Gospodaru, koji nas opkoli Tvojom svjetlošću, svjetlošću istine sa svih strana, hvaljen da si, o moj dobri Stvoritelju! O moj dobri Stvoritelju neka je hvala Tebi! Skrušeno molim Te Gospodru da stignem do cilja putem istine. O moj Gospodaru, sakupio si slavu Kur’ana i meni si dao čast da prenosim svjetlost istine što sam Ti uvijek zahvalan!“
napis na bajraku Hasan-age Pećkog
