Teško je zamisliti patnju i bol koju je prošao Sakib Mahmuljin. Kroz ratne godine, ovaj hrabar čovjek je pretrpio gubitak tri brata, dvije sestre i zeta – njegove najbliže porodice. Ova tragedija postala je glavna crta njegove životne priče, ali Mahmuljin je postao i simbol otpora, hrabrosti i pravde za bošnjački narod.
Njegova dva brata, Omer i Nagib, ubijeni su u Prijedoru, nakon što su prošli kroz torture u logoru. A nesreća nije prestala tu; još jedan brat, dvije sestre i zet su mu također ubijeni, što je zbir od čak 18 članova njegove porodice koji su izgubili živote tokom rata. Ali ono što je najtragičnije je činjenica da šef logora “Omarska”, gdje su neki od njegovih rođaka bili mučeni i ubijeni, nikada nije osuđen za te zločine.
Ali unatoč svemu, Sakib Mahmuljin nije dopustio da ga obuzme mržnja ili osveta. Umjesto toga, on je postao komandant Trećeg korpusa vojske koji je imao važnu ulogu u obrani bošnjačkog naroda. Bio je odgovoran za 36.000 vojnika i unatoč izazovima komandovanja tako velikom vojskom, Mahmuljin je uvijek naglašavao važnost međunarodnog humanitarnog prava i poštovanja civila.
Za 555 ratnih dana, koliko je bio na čelu svojih trupa, Mahmuljin je ponosno izjavio da se nijedan zločin nad civilima nije dogodio od strane vojnika koji su slijedili njegova naređenja. To je izuzetno postignuće u kontekstu surovosti rata koji je obilježio Balkan 90-ih godina.
General Mahmuljin nije samo heroj zato što je vodio svoje trupe kroz teške borbe, već i zato što je uspio zadržati svoju humanost unatoč osobnoj tragediji koju je doživio. Njegova priča je inspiracija za sve one koji vjeruju u pravdu, mir i solidarnost među ljudima, čak i u najtežim vremenima. Sakib Mahmuljin će uvijek biti zapamćen kao heroj bošnjačkog naroda, simbol otpora i neustrašivosti.
